Intervju s Alice

Iz časopisa HRVATSKI! 1/2024: Zwei Interviews – Dva intervjua

Ovaj je intervju u blogu na njemačkom jeziku, a ovdje je preveden na hrvatski. Usporedite hrvatsku i njemačku verziju ovog intervjua. Hrvatska verzija s popisom riječi se nalazi u časopisu HRVATSKI 1/2024 na stranici 51.

Alice je zaposlenica u gradskoj službi, ali u srcu umjetnica. Voli pjevati, pisati liriku i prozu, crtati i plesati. Pjeva u gospel zboru, čak i solo dionice, član je Foruma autora u Kölnu i sa svojim pjesmama sudjeluje na javnim čitanjima. Već je objavila dvije pjesme u jednom zborniku. Ima dvoje odrasle djece (kćerku i sina) i živi u Siegburgu (u blizini Kölna i Bonna). Hrvatski jezik uči 8 (osam) godina. Osim hrvatskog, uči i engleski, velški, francuski, nizozemski i malajski. Voli putovati, planinariti i odlaziti u kino ili na koncerte. Kako je Alice odlučila učiti hrvatski, s kojim problemima se susrela i što joj se posebno sviđa u hrvatskom jeziku, pročitajte u nastavku.

Već puno godina učiš hrvatski. Kako je došlo do toga?

Već kao dijete sam znala nekoliko riječi hrvatskog, kao i pjevati hrvatske narodne pjesme, jer je moja mama podunavska Švabica. Nažalost, ona nije imala strpljenja i upornosti, da nas djecu nauči hrvatski, što je šteta, budući da smo skoro svake godine ljetovali u Hrvatskoj. Ali osjećaj za jezik sam ipak stekla slušanjem i često sam znala što moja majka govori, iako nisam razumjela svaku riječ. Ni kasnije, kada sam imala oko 20 (dvadeset) ili 30 (trideset) godina učenje hrvatskog s mojom majkom kao učiteljicom nije funkcioniralo. Kada sam imala oko 40 (četrdeset) godina, nisam uspjela učiti, jer su moja djeca još bila mala i bila sam previše pod stresom, da bih mogla dobro učiti. Ali tada, 2015. (dvije tisuće petnaeste) počela sam intenzivno učiti i od tada više nikad nisam prestala.

Sjećaš li se svoje prve hrvatske riječi?

„Mama“. (Šalim se 😊!) Ne baš. Vjerojatno su to bile fraze “Dobar dan”, “Doviđenja” i brojevi, a prije svega “Hajde, dođi brzo!”😊. Ali odmah sam uronila u jezik, pogotovo kroz glazbu, jer je moja majka bez prestanka slušala svoju “jugo-muziku”, a otac je vodio folklorni zbor, koji je pjevao narodne pjesme iz cijelog svijeta. Zahvaljujući inspiraciji koju je moj otac dobio zbog svoje žene iz Banata, zbor je pjevao mnoge pjesme iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine itd., a koje su se potom pjevale i kod kuće. Već sam s dvije godine znala pjevušiti “ Tiho noći, moje zlato spava…” pa ovom sam pjesmom toliko impresionirala upravitelja krčke autobusne linije, da je on spontano pozvao moje roditelje na izlet autobusom preko cijelog otoka i još na večeru (dok sam ja naravno morala ostati „kod kuće“ tj. u našem smještaju). 😊

Koje metode učenja su ti najviše pomogle (tečajevi hrvatskog jezika u Njemačkoj, tečajevi hrvatskog u Hrvatskoj, razgovor s prijateljima, čitanje, slušanje radija, gledanje televizije, putovanje u Hrvatsku)?

Isprobala sam već sve metode 😊. Počela sam na pučkom veleučilištu. Zapravo bih voljela tako i dalje nastaviti učiti, ali nažalost tamo nema više dovoljno visoke razine učenja za mene, a privatni satovi su jako skupi. Većini ljudi je vjerojatno dovoljno nekoliko riječi za godišnji odmor ili pak odustanu u očaju.

Hrvatski filmovi su mi u početku bili preteški. Počela sam sa slikovnicama, prvo s onima za malu djecu s nekoliko riječi, zatim s onima, koje su nudile duže tekstove. Kasnije sam čitala knjige Ane Bilić, koje su dostupne u različitim jezičnim razinama i s popisom riječi. Čitanje me je puno naučilo o redoslijedu riječi u rečenici, osobito što se tiče enklitika. Zatim sam potražila partnere za vježbanje jezika u tandemu. Govor, čak i s greškama, najvažniji je dio učenja jezika. Bila sam u vezi s jednim Hrvatom dvije godine i u te dvije godine sam više naučila nego u prethodne četiri godine na pučkom veleučilištu.

Tek kad sam prilično dobro znala hrvatski, odlučila sam otići na jezično putovanje. Godine 2022. (dvije tisuće dvadeset druge) za Uskrs bila sam na svom prvom jezičnom putovanju u Zagrebu.

Ove sam godine slučajno naletjela na ponudu Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom „Sveučilišna ljetna škola hrvatskoga jezika i kulture“ koja traje četiri duga tjedna. Bila sam oduševljena! Učitelji tj. profesori su bili jako ljubazni i jako dobri, a program učenja jako zahtjevan. Ako pak želite još posjetiti grad, trebali biste uplanirati i 5. (peti) tjedan, jer dobivate puno zadaće. Jedna zabava (tulum, fešta, party) i dva izleta, jedan na Plitvička jezera i drugi u Zagorje, bili su uključeni u ljetnu školu. Bilo je to vrlo intenzivno i poučno, ali i prekrasno vrijeme i mogu s ponosom reći, da sam sa 91% (devedeset jedan posto) završila razinu B2 sa ocjenom „izvrstan“ (u ljetnoj školi je to razina S2). Kada za nekoliko godina budem, nadam se, znatno poboljšala svoj hrvatski, voljela bih to sve ponoviti.

Planiram u budućnosti još više čitati, slušati podcaste i gledati filmove. Također i pasivno slušati. Saznala sam i iskusila, da je nevjerojatno korisno, pustiti radio emisiju ili podcast, da se vrte u pozadini, bez da ih stvarno slušate. Slušanje je pritom u pravilu nepoželjno. Baš poput bebe u majčinoj utrobi, mozak nesvjesno upija ritam, zvuk i redoslijed riječi i strahovito potiče učenje jezika.

Općenito rečeno, došla sam do zaključka, da jezik treba učiti na isti način, na koji ste učili svoj materinji jezik. Puno pasivnog slušanja, pa papagajsko ponavljanje (ponavljanje kao papagaj), krivo ponavljanje bez straha od pogreške, zatim prepoznavanje struktura i pravilno papagajsko ponavljanje. A gramatika? Vrlo rado… ali nakon nekoliko godina. Ma dobro, možda i malo prije, ali bez stresa. Zbog svog posla često sam razgovarala s ljudima, koji nisu dobro govorili njemački. Pa čak i u slučajevima kada je netko govorio samo vrlo, vrlo loše njemački, uvijek sam razumjela što je dotični htio reći. Ja osobno sam se prije znala brinuti, biram li pravi hrvatski nastavak riječi. Uvijek sam sve htjela reći savršeno. Ali strah vas ne smije spriječiti da govorite. Vašeg sugovornika nije briga ako kažete krivo. On vas razumije i to vas povezuje i pokreće unaprijed. U najboljem slučaju vaš sugovornik ponavlja točno, što to ste vi rekli i vi učite iz toga.

I putovanja su važna. Pritom učiš, naravno. Ali prije svega dobivaš važnu potvrdu, kada primijetiš, da možeš svladati svakodnevni život sa svojim znanjem hrvatskog i to te potiče i motivira.

Koliko vremena dnevno / tjedno / mjesečno posvećuješ učenju hrvatskog?

Učim svaki dan (uz nekoliko izuzetaka) najmanje 15 (petnaest) minuta do sat vremena. To se odlično može izvesti s aplikacijama. Čekaš li autobus? Predivno… Zadatak od tri minute je riješen. Općenito učim jezike na putu do posla i natrag.

Mnogi učenici hrvatskog jezika kažu da je hrvatski težak jezik. Što misliš da je važno kod učenja hrvatskog?

Hrvatski je težak jer ima složenu gramatiku. Za neke je možda težak i izgovor. Mislim, da je važno, osloboditi se straha od pogrešaka, puno ponavljati naglas (kada učim u vlaku, šapućem), jer postoji motorička memorija, koja pomaže tvojem jeziku, da odjednom pravilno i automatski izgovori riječi ili cijeli niz riječi. Promatranje i učenje gramatike je dobro, ali onda je bolje vježbati izgovaranje cijelih rečenica u vježbama. U svakom slučaju trebate govoriti, govoriti i govoriti. Pronađite Hrvate koji žele razgovarati s vama. I molim vas, nemojte se fokusirati na teško! Ima toliko stvari, koje vam olakšavaju učenje ovog jezika. Naprimjer, germanizmi ili hrvatski izrazi, koji su slični njemačkima. A gramatiku trebate vidjeti kao alat, a ne kao cilj učenja.

Imaš li neki osobni savjet?

Mislim, da sve već sve rekla kod drugih pitanja, ali ukratko ponavljam:

• Pustite podcaste da se vrte u pozadini
• Bolje je učiti malo dnevno nego jednom tjedno dva sata
• Vježbajte naglas
• Pronađite partnera za razgovor – govorite, govorite i govorite
• Čitajte tekstove i knjige za učenje strukture rečenice
• Slušajte hrvatske pjesme i naučite njihove tekstove

Imam još jedan poseban savjet za vas. Jako dobro mi je pošlo za rukom to da sam kreativno kombinirala riječi, kojih se nisam mogla lako sjetiti, sa slikama ili s riječima sličnog zvuka. Što su te slike emotivnije ili zamršenije, lakše ih je zapamtiti. Ovaj trik sam preuzela iz vrlo zanimljive knjige “Wie man jede Sprache in nur 7 Wochen lernt“ („Kako naučiti bilo koji jezik u samo 7 tjedana“) autora Uda Golluba.

Prvi primjer: riječ gaće (gaćice) znala sam već odavno, naime iz narodne pjesme “Ćiribiribela” (To nisu jidra moje brodice, to su vam gaćice moje Marice). Jednostavno nisam mogla zapamtiti da patka gače na hrvatskom. Sličnost riječi je očita. Pa sam zamislila patku u gaćama. Nakon toga nisam morala razmišljati ni sekundu, kada se ovaj pojam pojavio kao pitanje u mojoj aplikaciji za učenje.

Drugi primjer: Ovo čak funkcionira, kada razmišljate izvan okvira: sparno = schwül, zvuči slično kao schwul, i ja pomislim na schwules Paar => schwuleSPAARNO.

Evo još jedan treći primjer: nagib = Hang …ein Hang ist da wo die Erde nachgibt…NAchGIBt. Vrijedi isprobati. Ludo je, ali djeluje.

Što te je najviše iznenadilo u učenju hrvatskog?

Iznenadilo me je da se koriste mnogi idiomi i izrazi kao u njemačkom i da ima toliko puno germanizama. Tek sam u Ljetnoj školi saznala, da je njemački jezik davnih dana bio također službeni jezik u Hrvatskoj. Otada sam se čudila manje. Najviše me je zapravo iznenadilo to, da sam odjednom, suprotno nekadašnjem uvjerenju, stvarno uspjela dati riječi točan nastavak, bez da rastežem izgovor riječi, kako bih dobila više vremena za razmišljanje😁.

Što ti se posebno sviđa u hrvatskom? A što ti se uopće ne sviđa?

Obožavam, što hrvatski još uvijek poštuje genitiv 😁.

Ali sada ozbiljno – jednostavno volim zvuk ovog jezika. Zvuk odgovara mentalitetu. Mirnoća i smirenost u njemu. I dok Nijemac za sve ima precizan izraz (što svakako ima i svoju dobru stranu), Hrvat je sklon pobliže opisati ili objasniti pojam. Ali ako se uzruja, manje opisuje i govori jasno 😁.

Mislim, da ne postoji ništa u vezi s ovim jezikom, što mi se uopće ne sviđa. Vjerojatno postoji jedna stvar, koju mi je teško naučiti: imena za širu obitelj. Još uvijek mogu imenovati strica, ujaka ili tetu, ovisno o tome dolaze li s majčine ili s očeve strane. Ali cijela stvar ide puno dalje. No, utješilo me je to što sam ustanovila, da ni Hrvati sami ne mogu zapamtiti sve pojmove i pravilno ih upotrijebiti. A kad su u nedoumici, koriste riječ “rođak” za sve 😊.

Što ti je najveći izazov pri učenju hrvatskog?

Najteža mi je pravilna struktura rečenice i način izražavanja. Evo primjera za posljednje: Sjedila sam s Brankom uz rijeku i htjela reći da sunce već zalazi. Pitala sam je, mogu li to tako reći i koristila sam riječ koja je doslovan prijevod od „untergehen“. Ali Branka je rekla „nema sunca“ i morala sam se jako nasmijati. „Zašto jednostavno, Alice, kada može biti komplicirano?!“, rekla sam sama sebi. Dakle, najveći izazov je izraziti nešto onako kako bi to rekao izvorni govornik. Ali to vjerojatno vrijedi za svaki jezik.

Da možeš nešto izbaciti iz hrvatskog jezika, što bi to bilo?

Prije je postojalo vrijeme kada sam vjerojatno željela da deklinacija pridjeva odgovara deklinaciji imenica 🤣. Ali zapravo ne, danas ne bih ništa mijenjala.

Imaš li omiljenu hrvatsku riječ (ili omiljenu hrvatsku rečenicu)?

Obožavam izraze koji po mojem mišljenju odražavaju hrvatski mentalitet:

• Nema problema!
• Može!
• Žuri polako!
• Ma!

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Želim pod svaku cijenu poboljšati svoje vještine slušanja i govoriti još tečnije s pravilnim načinom izražavanja.

I za kraj, možeš li nam otkriti (reći) koja je tvoja najveća želja vezana uz učenje hrvatskog jezika?

Kada odem u mirovinu, želim najveći dio svog vremena provoditi u Hrvatskoj. Zato bi me jako veselilo da uspijem uspostaviti osobne kontakte u Hrvatskoj i da nađem dobru prijateljicu. Ili hrvatskog partnera 🤣.

Što želiš poručiti svima koji žele učiti ili već uče hrvatski?

Ne odustajte! Doći će vrijeme, kada odjednom prijeđeš preko nevidljive točke (preko velikog praga), s koje sve postaje lakše. Odjednom počinješ razumijeti jezik i odjednom možeš protumačiti značenje novih riječi, iako ih još ne poznaješ. Tako sam, na primjer, jednom davno iz riječi „brzo“, koju sam već znala, sama shvatila da „Geschwindigkeit“ zapravo mora značiti „brzina“. I bila sam tako ponosna na sebe kad je to bilo točno. Čak i ako slabo poznajete jezik, Hrvati će vas obožavati, kada vide, da se trudite govoriti njihov jezik. To proživljavam uvijek iznova.

Fotografije: Alice